Nacionalni park Paklenica
Paklenica je zajednički naziv za dvije kanjonske doline (Velika i Mala Paklenica najljepši je predio planinskog masiva Velebit kojega je UNESCO uvrstio u svjetske rezervate biosfere) s liticama visokim i 400m, koje se okomito na smjer pružanja planine, usjecaju od mora do pod najviše vrhove. Na dodiru mora i planine, u okomito urezanim i dubokim kanjonima podgorske doline koja prati glavni greben Velebita, obilje je zanimljivih i nesvakidašnjih prirodnih pojava. Iskonska priroda pobuđuje znatiželju ljudi i nadahnjuje posjetitelje. NP Paklenica najpoznatiji je alpinistički centar poznat i izvan granica Hrvatske.
Godine 1949. proglašen je Nacionalnim parkom. Danas je Nacionalni park Paklenica jedno od najatraktivnijih prirodo-znanstvenih i turističkih područja sjeveroistočnog dijela Mediterana. Bogata i raznolika flora i fauna (mnoge endemične vrste, Bjeloglavi sup), brojni kraški fenomeni (Manita peć), kao i bogata sportska ponuda (freeclimbing, trekking, izleti s piknikom u šumarskoj kući “Lugarnica”, obilazak mlinice i upoznavanje principa njenog rada) privlače sve više posjetitelja.
Pješačko biciklistička staza
Pješačko biciklistička staza spaja Starigrad-Paklenicu i Seline, morsku obalu s planinskim zaleđem, prošlost s današnjicom.
Ako krećete iz središta Starigrada-Paklenice, očekuje Vas lagana vožnja (šetnja) starigradskim ulicama, koju možete upotpuniti obilaskom planinarske poučne staze MIRILA. Na taj čete način upoznati jedinstveno hrvatsko kulturno dobro - kamena spomen znamenja smještena uz velebitske putove koja svjedoče o nekadašnjem načinu življenja i umiranja na velebitskim obroncima.
U zaseoku Marasovići preporučamo posjet malom etnogradfskom muzeju i dalmatinskoj konobi u novouređenoj etno-kući. Odavde se možete zaputiti u Nacionalni park Paklenicu ili nastaviti stazom koja vodi kroz životopisne stare zaseoke smještene u pitomom planinskom zaleđu, s prekrasnim vidicima na Velebitski kanal.
Iz svakog od starih zaseoka na našoj stazi možete se spustiti do obale, te se okrijepiti u nekom od simpatičnih restorana i kafića ili se pak osvježiti u kristalno čistom moru. Oduševit će Vas raskošna ljepota prirodnih plaža Pisak i Kulina, na čijem krajnjem rtu Večka kula skriva tajnu kralja Pasoglava… A u neposrednoj blizini nalazi se i starohrvatska crkva sv. Petra (10.st) koja je zasigurno vrijedna vašeg posjeta.
Obogaćeni dojmovima i novim saznanjima o životu i običajima podvelebitskog kraja, vraćate se u Starigrad-Paklenicu, otkud je i započelo ovo kratko putovanje kroz prošlost.
Dužina staze: Starigrad - Reljani 8 km
Težina staze: lagano, osim dionice Matkovača - Mirila (900 m, srednje teško), te prelaska potočnog koriota u kanjonu Male Paklenice (200 m, srednje teško)
Podloga: asfalt - makadam - zemlja - kamen
Visinska razlika: 100 m
Mirila
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su mirila, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu.
Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitskim zaseocima (17. - 20. st.), a preživljavalo uglavnom od stočarstva. Čuvaju uspomenu na pokojnike preminule na planinskim obroncima, koje se moralo prenositi do seoske crkve i do groblja na kojem ih se pokapalo. Na tom teškom putu bilo je dopušteno zaustaviti se, odmoriti i pokojnika spustiti na tlo samo na jednom mjestu - mjestu pokojnikova posljednjeg pozdrava sa Suncem. Na tom mjestu nastajalo je mirilo - mjera (mira) pokojnika označena uzglavnim i podnožnim kamenom, popločenjima između njih, te simbolima u plitko urezanom reljefu utglavnog kamena. Štovala su se i posjećivala više od samog groba u kojem je tek “tijelo, bez duše koja je ostala na mirilu”.
Mistični likovi prikazani na uzglavnicima, među kojima su najčešći križ i solarni krug, upućuju na kontinuitet umjetničkog ukrašavanja od prapovijesnih kultura, preko ranog kršćanstva i ikonografije stećaka, dok su natpisi rijetki i pripadaju novijem vremenu.
Kao kamene oznake jedinstvenog pogrebnog kulta, mirila nam prenose običaje, način života i stvaranja cijelog jednog vremena.
Manita peć
Na području parka zabilježeno je 70-ak špiljskih objekata, među kojima su najljepše špilja Manita peć i jama Vodarica. Za turistički posjet otvorena je samo špilja Manita peć.
Iz Anića luke odvaja se staza prema zapadnoj strani kanjona, do Manite peći. Nadmorska visina ulaza u špilju je na oko 550m. Špilja duljine 175 m podjeljena je u dvije dvorane koje obiluju stalagmitima, stalaktitima i sigastim stupovima (stalagamatima). Procjenjuje se da je starost ukrasa oko 80.000 godina.
Do špilje se pješači oko sat i pol. Obilazak špilje je moguć samo u pratnji vodiča.
